Nadam da će nova vlada moći efikasno da iskoristi najbolje resurse i stručnost, stavljajući cilj evropskih integracija ispred različitih dubokih podjela u crnogorskom društvu. Svakoj novoj vladi treba neko vrijeme da počne da radi punom parom, tako da ne bi bilo fer očekivati čuda preko noći, ali se jako nadam da će se Crna Gora vratiti na poziciju šampiona proširenja. To je u intervjuu za Pobjedu poručio češki šef diplomatije Jan Lipavski.
Lipavski kaže da bez vraćanja punog ukrajinskog teritorijalnog integriteta, uključujući i Krim, nema suživota sa Rusijom. A kada se iznad Krima ponovo zavijori ukrajinska zastava, biće, kaže Lipavski, jedan od prvih gostiju.
Zajedno sa kolegama iz Austrije, Hrvatske, Grčke, Italije, Slovačke, Slovenije potpisali ste deklaraciju koja se odnosi na brži pristup balkanskih zemalja EU. Šta je, po Vašem mišljenju, dovoljno brz pristup, i da li očekujete da će Brisel razmotriti preporuke iznijete u pomenutom dokumentu?
Proces pristupanja se prvenstveno ne odnosi na vrijeme, već na dinamiku. Dakle, nije u pitanju ulazak u EU sjutra, već u pravom trenutku kada je zemlja spremna da iskoristi članstvo u EU za dobro svojih građana. Što se tiče preporuka predstavljenih u Getvajgovoj deklaraciji, ovo je zapravo nastavak poziva Evropskog savjeta iz juna prošle godine da se ubrza proces pridruživanja regiona, kao i da do sada dođu do opipljivih rezultata. Već sada vidim da razmišljaju na sličan način. Istaknuo bih uvodni govor predsjednice EK Ursule fon der Lajen na konferenciji GLOBSEC u Bratislavi 31. maja, gdje je najavila novi plan rasta za Zapadni Balkan i govorila, na primjer, o bližem povezivanju Zapadnog Balkana sa EU unutrašnjim tržištem.
Crna Gora pregovara sa EU već 11 godina. Međutim, posljednjih godina zemlja nije pokazala napredak ka svom najvažnijem spoljnopolitičkom cilju – članstvu u EU. S obzirom na to da Crna Gora posljednje tri godine nije imala stabilnu vladu, koliko je realno očekivati brzo ispunjenje evropske agende?
Ovo je više pitanje za novu crnogorsku vladu, kada bude formirana. Naravno, djela govore više od riječi, pa će se napredak Crne Gore ocjenjivati na osnovu konkretnih koraka, konkretnih reformi i konkretnih rezultata. Država mora da uradi svoj domaći zadatak prije nego što uđe u EU, vjerujte, mi Česi znamo o čemu pričamo. Dozvolite mi da ponovim: mi ne tražimo brzu akciju, već akciju koja je održiva, dobro sprovedena i dio stalnog i pozitivnog trenda.
U tom smislu, kakva su Vaša očekivanja od nove vlade Crne Gore, koja tek treba da se formira?
Nadam se da će nova vlada uskoro biti formirana na osnovu snažnog proevropskog programa. Takođe se nadam da će nova vlada moći efikasno da iskoristi najbolje resurse i stručnost, stavljajući cilj evropskih integracija ispred različitih dubokih podjela u crnogorskom društvu. Svakoj novoj vladi treba neko vrijeme da počne da radi punom parom, tako da ne bi bilo fer očekivati čuda preko noći, ali se jako nadam da će se Crna Gora vratiti na poziciju šampiona proširenja.
„EU treba više hrabrosti da na integraciju zemalja Zapadnog Balkana gleda kao na priliku za budućnost. Na isti način, zemljama Zapadnog Balkana treba više hrabrosti da završe sve reforme potrebne za pridruživanje EU“, ocijenili ste nedavno. Da li je nedovoljna hrabrost EU da se ponovo uhvati u koštac sa proširenjem dovela do toga da neke zemlje Zapadnog Balkana pregovaraju toliko dugo, a bez opipljivih rezultata?
Češka je oduvijek bila pristalica proširenja EU i prijatelj Zapadnog Balkana. Za nas se nikada nije postavljalo pitanje da je budućnost Zapadnog Balkana u EU. Nažalost, svjedoci smo da je pristupna agenda politizovana, posebno raznim bilateralnim pitanjima. Kao što znate, kada je u pitanju proširenje, za donošenje odluka u EU potreban je konsenzus. Istina je da izgradnja konsenzusa jednostavno zahtijeva vrijeme, trud i dobru volju. Dakle, moja poenta je bila da sada vidimo zamah koji je donijela stvarna prijetnja i koji treba da nas podstakne ka porastu vjere na obje strane. Proširenje je ponovo na vrhu dnevnog reda EU. Jer ulazak u EU nije cilj sam po sebi, on je sredstvo za poboljšanje života vaših građana. Dakle, reforme na putu ka EU nijesu tu samo da bi „popunile kvadratić“, one donose prave pozitivne promjene u svakodnevnom životu ljudi. U Češkoj, naš život se nije popravio preko noći 1. maja 2004. kada smo formalno pristupili EU. Promjena se desila prethodnih godina i od tada se dešava.
Govorili ste i o izazovima na Zapadnom Balkanu, posebno u kontekstu nedavnih događaja na Kosovu. Koliko je opasno za region Balkana i njegovu krhku stabilnost da u vrijeme ruske agresije na Ukrajinu ovdje imamo lidere koji blisko sarađuju sa Putinom i one koji odbijaju da uvedu sankcije Moskvi?
Zaista, Zapadni Balkan ostaje krhka regija. Oni koji smatraju EU konkurentom i prijetnjom svom autokratskom sistemu vlasti, veoma su svjesni toga. Žalosno je što na Zapadnom Balkanu ima onih koji, uprkos eklatantnoj i brutalnoj ruskoj agresiji na Ukrajinu, i dalje misle da je moguće biti prijatelj i sa agresorom i sa žrtvom i sa zemljama koje pomažu žrtvi da se brani. Sa izbijanjem rata u Ukrajini, EU je intenzivirala proces usklađivanja zemalja koje teže zajedničkoj spoljnoj i bezbjednosnoj politici EU, uključujući upotrebu mjera kao što su sankcije.
Na šta, prema Vašem mišljenju, ukazuju najnoviji događaji u Rusiji između zvanične Moskve i Vagnera? Da li rat u Ukrajini, koji već ulazi u drugu godinu, slabi rusku moć?
Riječ je zaista o najvećoj unutrašnjoj političkoj krizi u Rusiji od njenog napada na Ukrajinu, a vjerovatno i za čitav period Putinove vladavine. Ponašanje ruskog rukovodstva tokom i nakon krize otkriva da je stabilnost režima poljuljana i da nije ni približno tako čvrsta kao što pokušava da predstavi svijetu. Rat iscrpljuje Rusiju na svim frontovima, a pobuna je pokazala da destabilizuje i cijelo rusko društvo. Revolt je svakako oslabio Putinov režim.
Generalni sekretar NATO-a je nedavno iznio pesimističnu prognozu – da rat neće uskoro biti gotov. Koja su Vaša očekivanja? Čemu je ovaj rat naučio Evropu?
Očigledna lekcija je da je Rusija vratila rat Evropi, a Ukrajina je direktna žrtva. Rusija želi da kupi vrijeme pretvarajući se da zaustavlja rat koji je sama započela. Međutim, takvo zamrzavanje sukoba dugoročno ne bi donijelo stabilnost niti poboljšalo bezbjednosne uslove. To bi omogućilo Rusiji da se pregrupiše i obnovi svoje snage, dok bi nastavila da vodi rat drugim sredstvima osim vojnim. Bez vraćanja punog ukrajinskog teritorijalnog integriteta, uključujući Krim, kao i bez preuzimanja pune odgovornosti Rusije, ne možemo se vratiti bilo kakvom standardnom suživotu sa Rusijom. Ukrajina se brani i naša moralna dužnost je da im pomognemo u tom nastojanju.
Hoće li ponovo biti ljetovanja na Krimu?
Zaista vjerujem da će biti, a kada se ukrajinska zastava zavijori visoko iznad poluostrva, sigurno ću biti među prvim posjetiocima.